Nedžad Ibrišimović

Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940. Sarajevo - 15. septembar 2011. Sarajevo). Bio je i veliki bosanskohercegovački književnik. Za života je napisao mnoga djela, a neka su objavljena poslije njegove smrti. Nedžad Ibrišimović bio je vrlo raznovrstan, a furiozan pisac. Bio je u stanju pisati na čistu, skoro pa tjelesnu snagu, toliki je i takav bio njegov dar. Roman “Bog si ove hefte” napisao je nabrzinu, za mjesec ili dva, za natječaj jednoga sarajevskog nakladnika, i u njemu, bez koncepta i okvira, pišući onako kako mu dođe, opisao vlastitu svakodnevicu, a s njome i društveni život jednoga Sarajeva s kraja sedamdesetih. Bila je to stvarnosna proza koja se zbilja referirala na nekakvu živu stvarnost, tako što ju je, posredno, i proizvodila. Iz te opsegom malene knjige nastala je, ili se na nju, kao na pouzdanog svjedoka, naslonila jedna sarajevska književna generacija.

MATERINO SRCE

Bio jednom jedan, pa se skroz u jednu zaljubio.

- Bi l' pošla za me?

- Bih, ali da mi materino srce na dlanu doneseš.

Ode momak kući, živo srce materi iz njedara iščupa, pa poteci djevojci. Uto se spotače i pade, a majčino srce prošaputa:

- Jesi li se udario, sine? 

BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja

kad plače, klobučaju kiseljaci

sagni se i pij, niko se ne ljuti

U Bosni ima jedna tišina

u toj tišini jedna njiva

u toj njivi obeharalo stablo

Bosna zimi po svu noć srebrom zvoni

Bosna ima Bosanca

Kad Bosanac liježe na počinak

on polahko spušta glavu na zemlju

da zemlju ne povrijedi

Bosna ima majku

Majka se popne na brdo iznad pruge

pa mahne mašinovođi

Majka mahne mašinovođi

a lokomotiva krisne

Bosna ima kuću

u kući živi starica

njen osmijeh je ajet o Džennetu

Izuj obuću kad prelaziš

Koranu, Glinu

Savu i Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta

MISLI

- Ja sam gotovo neprekidno, cio dan i cijelu noć pisac, čak, nekako, čini mi se, i ispod dana i ispod noći da sam pisac, veoma često zaboravljam da imam tijelo, da sam u njemu, da ga pokrećem, da se njime služim i, kad ovo kažem, naročito su mi s uma smetnuta leđa i potiljak.

- Ja živim uporedo sa svojim užasima, nekako ravnopravno i mirno.  

- O svojoj vlastitoj knjizi mogu misliti jedno, a neko drugi nešto drugo. Čak i kada živi svoju knjigu, pisac se njome ograđuje. Nije li onda slava i poznatost spisateljev paradoks?

- Spaljujući svoje knjige (a kako se osjeća onaj ko ih spaljuje, zna samo onaj koji ih spaljuje), možda sam bar na trenutak ukazao na evropski sudbonosni krug u kojem Neron spaljuje Rim da bi napisao knjigu i u kojem knjiga Mein kampf spaljuje i knjige i ljude!

- Uviđam da sam te osluhnuo živote, i rugam se onome što sad činiš sa mnom.