Višegrad

Višegrad je naselje i središte istoimene općine u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, na rijeci Drini. Nalazi se u prostranoj kotlini rijeke Drine, na brežuljkastim padinama koje se blago uzdižu u planine visoke preko 1000. metara. Višegradska kotlina je jedna od rijetkih proširenja u toku rijeke Drine koji se sastoji djelimično od visokih klisura i planina.

Na mjestu gdje se planine koje čine uski i duboki kanjon Drine razdvajaju u prostranu kotlinu, stoji kameni most. On je star 500. godina i ima 11. lukova širokog raspona, poznat kao "na Drini ćuprija". Most je dug oko 250. metara i širok oko 10. metara osim na sredini gdje je proširen sa dvije terase, sa svake strane po jedna. Taj dio mosta zove se kapija. Iduci iz čaršije, na lijevoj terasi se uzdiže stub na kome je ugrađena ploča sa natpisom stihotvorca Badija iz vremena 1571. kada je izgradnja mosta završena o onome ko je izgradio most i godinu kada je izgrađen. Nasuprot ovom stubu sa desne strane nalazi se terasa koja se zove Sofa. Sofa je uzdignuta sa dvije stepenice i ograđena kamenom ogradom kao i cijela dužina mosta.

Višegradska ćuprija na Drini je zadužbina velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića (tur. Sokollu Mehmet Paşa, 1505. ili 1506-1579). On je jedan od velikih osmanskih vojskovođa porijeklom iz Bosne. On će kasnije zahvaljujući svojoj sposobnosti postati oficir osmanske vojske, a na vrhuncu svoje moći postaje veliki vezir, odnosno premijer države po današnjim standardima. Na vrhuncu svoje moći naređuje da se u Višegradu na Drini sagradi most kome ravna nema. Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, a gradio ga je tada najčuveniji turski arhitekta Kodža Mimar Sinan. Izgrađen je u istočnjačkom stilu i predstavlja remek dijelo tadašnjeg graditeljstva.

Andrićgrad je turistički, kulturni, administrativni i edukativni kompleks smješten na poluostrvu između rijeka Drine i Rzava, na nekih 300 metara od višegradske ćuprije. Andrićgrad je nastao kao ideja Emira Kusturice o kamenom srednjovjekovnom gradu inspirisanog djelima i likovima nobelovca Ive Andrića. To je ustvari vizija kako je Višegrad mogao izgledati da ga nisu zaobišli renesansa i ostali istorijski periodi. U arhitektonskom pogledu sam grad je mješavina različitih epoha i stilova koji su je smjenjivali kroz istoriju ovog područija: vizantijski stil, otomanski period, renesansa, klasicizam. Tokom šetnje kroz glavnu ulicu-korzo posjetioci će moći da se vrate u prošlost jer ona praktično spaja dva perioda renesansu sa otomanskim periodom. 

Višegradska Banja nalazi se 5. km sjeverno od Višegrada. Smještena je u gustoj borovoj šumi na nadmorskoj visini od 414. m. Zbog svoje nadmorske visine i prirodnog okruženja ima i karakteristike vazdušne banje. Termalne vode Višegradske banje imaju karakteristike radioaktivne karbonatne homeoterme, temperature 34ºs. Osnovna ljekovita svojstva potiču od njene radioaktivnisti , čiji je nosilac radon i njegovi produkti raspadanja.