Žan
Žak Ruso (Jean Jacques Rousseau) 1712.-1778. je bio švicarsko-francuski
filozof, pisac, politički teoretičar i samouki kompozitor iz doba
prosvjetiteljstva. Ruso je bio najuticajniji filozof prosvjetiteljstva. On je
smatrao da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da se ljudi
trebaju vratiti prirodi - slobodi i jednakosti. Za Rusoa nejednakost je nastala
sa privatnom imovinom, a država ugovorom. Za Rusoa, kao prosvjetitelja, odgoj
je bio temelj društva.
Rusov neizmjeran uticaj je u tome što je bio prvi pravi
filozof romantizma. Kod njega se prvi put pominju mnoge teme koje su
dominirale intelektualnim životom narednih stotinu godina, kao što su:
uzdizanje osjećanja i nevinosti i umanjivanje značaja intelekta; izgubljeno
jedinstvo ljudskog roda i prirode; dinamična koncepcija ljudske historije i
njenih različitih nivoa; vjera u teologiju i mogućnosti obnavljanja
iščezle slobode.
Zanimljiva
su njegova filozofska stajališta koja kažu da je čovjek od prirode dobar
i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga
je pokvarila civilizacija i kultura. Po
njemu napredak nauke, umjetnosti, tehnike i privrede znači
gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se
pod uticajem razuma u egoizam,
a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su
razvijanja umjetnosti.
Privatno
vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe.
Prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: "Ovo je
moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio
je prvi osnivač građanskog društva. Koliko bi zločina, ratova i ubojstava,
koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši
oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "Ne slušajte tu
varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a
zemlja nikome!".
Čovjek je rođen
slobodan, ali je ipak svugdje u okovima. U toj je početnoj
rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rusov politički kredo:
stvaranje suverene i slobodne građanske države u
kojoj opća volja mora postati izvorom i temeljem svakog prava.
Budući
da nauka i kultura rađaju mnogo zla i izopačuju karaktere potrebno je uvesti što
prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanošču uma
i preferiranjem paskvalovske logike srca, on je neposredno uticao
na Kanta, Šilera i Getea i trajno nadahnuo romantičnu literaturu
i oduševio revolucionarne sanjare 18.pa
i 19.
stoljeća.
MISLI
- Sreća je trajno stanje koje kao da nije stvoreno za čovjeka na ovom svijetu. Sve je na zemlji u stalnom pokretu i ništa ne može da dobije trajan oblik. Sve se oko nas mijenja. A i mi sami se mijenjamo i niko ne može garantovati da ćemo već sutra voljeti ono što volimo danas. Stoga su svi naši planovi o sreći u ovom životu puke varke. Uživajmo, zato, u duhovnom zadovoljstvu kada ono naiđe i čuvajmo se da ga vlastitom greškom ne odagnamo, ali ne pravimo planove da ga zauvijek zadržimo, jer su takvi planovi čista ludost.
- Malo sam sretnih ljudi vidio, možda nijednog, ali sam često viđao zadovoljna srca i od svih stvari koje su privlačile moju pažnju ta me je ispunjavala najvećom radošću. Vjerujem da je to prirodna posljedica koju utisci imaju na moja unutrašnja stanja. Sreća nema vanjskog znaka, da bismo je upoznali, trebalo bi da je čitamo u srcu sretnog čovjeka. Za razliku od sreće, zadovoljstvo se čita u očima, u držanju, u glasu, u hodu, i kao da se prenosi na posmatrača. Ima li ičeg ljepšeg od prizora koji nam se ukazuje kada se čitav jedan narod u nekom prazniku raduje, a srca se nadimaju od zadovoljstva koje brzo ali snažno prolazi kroz oblake života?
- Ako razum čini čovjeka, osjećaj ga
vodi.
- Čovjek je rođen slobodan,
ali je ipak svugdje u okovima.
- Kad bi nam neko ponudio besmrtnost na
zemlji, ko bi htio primiti taj žalosni poklon.
- Ko najsporije obećava, uvijek najvjernije ispunjava
svoje obećanje.
- Ljudi vole ono što je dobro ili što im se
čini da je dobro, ali obično griješe u procjeni šta je to dobro.
- Manje uživamo u onome što smo postigli nego u onome
čemu se nadamo.
- Meni je draža opasna sloboda, nego mirno i
sigurno ropstvo.
- Nikada ne pružaj ruku tako daleko da je ne možeš
povući.
- Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu,
nego to da voli njihovu majku.
- Novac koji čovjek ima jeste oružje slobode. Novac za
kojim čovjek trči, jeste oružje ropstva.
- Odgoj je važniji od obrazovanja, odgajati - ni suca ni vojnika, nego čovjeka!
- Psovke su argumenti onih
koji nisu u pravu.
- Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti sve što
želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi.
- Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini
većim.
- Učena je žena pravi
bič za svoga muža, za svoju djecu, svoje prijatelje, svoju poslugu i za čitav
svijet.
- Unositi tajnost u neki čin, prvi je korak
prema poroku.
- Zakoni su uvijek korisni onima što
imaju, a štetni onima koji nemaju ništa.