Žan
Žak Ruso (Jean Jacques Rousseau) 1712.-1778. je bio švicarsko-francuski
filozof, pisac, politički teoretičar i samouki kompozitor iz doba
prosvjetiteljstva. Ruso je bio najuticajniji filozof prosvjetiteljstva. On je
smatrao da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da se ljudi
trebaju vratiti prirodi - slobodi i jednakosti. Za Rusoa nejednakost je nastala
sa privatnom imovinom, a država ugovorom. Za Rusoa, kao prosvjetitelja, odgoj
je bio temelj društva.
Rusov neizmjeran uticaj je u tome što je bio prvi pravi
filozof romantizma. Kod njega se prvi put pominju mnoge teme koje su
dominirale intelektualnim životom narednih stotinu godina, kao što su:
uzdizanje osjećanja i nevinosti i umanjivanje značaja intelekta; izgubljeno
jedinstvo ljudskog roda i prirode; dinamična koncepcija ljudske historije i
njenih različitih nivoa; vjera u teologiju i mogućnosti obnavljanja
iščezle slobode.
Zanimljiva
su njegova filozofska stajališta koja kažu da je čovjek od prirode dobar
i nije počinio nikakav istočni grijeh već ga
je pokvarila civilizacija i kultura. Po
njemu napredak nauke, umjetnosti, tehnike i privrede znači
gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije. Nevino samoljublje pretvara se
pod uticajem razuma u egoizam,
a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su
razvijanja umjetnosti.
Privatno
vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe.
Prvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: "Ovo je
moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju bio
je prvi osnivač građanskog društva. Koliko bi zločina, ratova i ubojstava,
koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši
oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "Ne slušajte tu
varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a
zemlja nikome!".
Čovjek je rođen
slobodan, ali je ipak svugdje u okovima. U toj je početnoj
rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rusov politički kredo:
stvaranje suverene i slobodne građanske države u
kojoj opća volja mora postati izvorom i temeljem svakog prava.
Budući
da nauka i kultura rađaju mnogo zla i izopačuju karaktere potrebno je uvesti što
prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanošču uma
i preferiranjem paskvalovske logike srca, on je neposredno uticao
na Kanta, Šilera i Getea i trajno nadahnuo romantičnu literaturu
i oduševio revolucionarne sanjare 18.pa
i 19.
stoljeća.
MISLI
- Ako razum čini čovjeka, osjećaj ga
vodi.
- Čovjek je rođen slobodan,
ali je ipak svugdje u okovima.
- Kad bi nam neko ponudio besmrtnost na
zemlji, ko bi htio primiti taj žalosni poklon.
- Ko najsporije obećava, uvijek najvjernije ispunjava
svoje obećanje.
- Ljudi vole ono što je dobro ili što im se
čini da je dobro, ali obično griješe u procjeni šta je to dobro.
- Manje uživamo u onome što smo postigli nego u onome
čemu se nadamo.
- Meni je draža opasna sloboda, nego mirno i
sigurno ropstvo.
- Nikada ne pružaj ruku tako daleko da je ne možeš
povući.
- Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju djecu,
nego to da voli njihovu majku.
- Novac koji čovjek ima jeste oružje slobode. Novac za
kojim čovjek trči, jeste oružje ropstva.
- Odgoj je važniji od obrazovanja, odgajati - ni suca ni vojnika, nego čovjeka!
- Psovke su argumenti onih
koji nisu u pravu.
- Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti sve što
želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi.
- Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini
većim.
- Učena je žena pravi
bič za svoga muža, za svoju djecu, svoje prijatelje, svoju poslugu i za čitav
svijet.
- Unositi tajnost u neki čin, prvi je korak
prema poroku.
- Zakoni su uvijek korisni onima što
imaju, a štetni onima koji nemaju ništa.