Plaža školjki

Plaža Školjki (Shell Beach) se nalazi u zapadnom dijelu Australije. Čini se kao obična plaža ali kada pogledamo iz blizine uočavamo da je umjesto pijeskom ili kamenjem prekrivena školjkama. Plaža je duga 110 kilometara, i jedna je od dvije plaže na cijelom svijetu koje su u potpunosti prekrivene školjkama.

Sloj školjki na ovoj plaži dubok je 10 metara, a one su se nekada koristile kao materijal za gradnju okolnih objekata. Plaža je sada dio UNESCO-ve Svjetske baštine, i zaštićena je od bilo kakve štete.

Zaljev je popularno turističko odredište, a kristalno čisto more i neobična mliječno bijela plaža od školjki su često domaćini za razne svečane ceremonije, od kojih su najčešće vjenčanja.

Smiješne poslovice

- Dobar grah daleko se čuje.

- Hodaj uvijek uspravno, jer ćeš vječno ležati.

- Infarkt, ma kakav je, od srca je.

- Ja nikad ne pijem, osim kad sam sam ili u društvu.

- Kada bi izbori mogli nešto promijeniti, oni bi ih ukinuli.

- Ko rano rani, nije se naspavao.

- Bolje voditi ljubav nego psa.

- Ko drugom jamu kopa, fizički je radnik.

- Ljubav nema granica, reče slon i baci se piletu u naručje.

- Ne bojte se letenja, bojte se padanja.

- Ne trčite za ženama, da se ne sudarite s onima koji od njih bježe.

- Nekad sam bio neodlučan, a možda i nisam.

- Neki piju od radosti, neki od tuge, a neki od jutra.

- Neprijatelj nikada ne spava, prepoznat ćeš ga po podočnjacima.

- Nije majmun kriv što je od njega postao čovjek.

- Oko za oko, pasta za zube.

- Optimizam je nedostatak informacija.

- Prije sam bio umišljen, sad sam savršen.

- Parni stroj je pronađen, pošto se nije mogao pronaći neparni.

- Rad je stvorio čovjeka, a nerad gospodina.

- Stalno padam na ispitima. Proklete stolice.

- Sve bi cure htjele sa mnom spavati, ali ja nisam nikad pospan.

- Ti si moje blago. Najradije bih te zakopao.

- U raju je lijepo ali je u paklu ekipa.

- Zašto ulazim u život, kad odatle niko živ nije izašao.

- Zar ti moram sto puta ponavljati - reče centimetar metru.

- Žena ti kaže “Idi k vragu”. Ti odeš, a ona te tamo čeka.

- Žene su raj za oči, pakao za dušu i čistilište za novčanik.

- Živi svaki dan života kao da ti je zadnji, jednom ćeš biti u pravu.

- Da bi ti potkovica donijela sreću, moraš raditi kao konj.

- Bolje ispasti glup nego iz vlaka.

- Žene imaju problem za svako rješenje.

- Griješiti je ljudski, ali je osjećaj božanski.

- Ljudska pamet je ograničena. Glupost nije.

- Što je peh? Kad u pustinji umireš od žeđi, a imaš vodu u koljenu.

- Ko umre na jesen, za njega nema zime. 

- Čovjek i magarac pametniji su nego čovjek sam.

- Stara kineska: Pas koji laje, nije dovoljno skuhan.

- Ko se zadnji smije, nije skužio vic.

- Alkohol je čovjekov najveći neprijatelj. A samo kukavica bježi od neprijatelja.

- Nisam primjetio da mi se žena davi. Vrištala je uobičajeno.

- Ako ne ide po planu, ide po sudbini. Ako ne ide po sudbini, ide po živcima.

- Ja obično ne pravim greške. Ali, kad napravim, napravim remek djelo.

- Da je pas čovjekov prijatelj, mišljenje je čovjeka, a ne psa.

- Došli smo na rub ponora; zato moramo poduzeti odlučan korak naprijed!

- Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.

- Postoje ljudi koji ostanu praznih šaka, čak i kada se uhvate za glavu.

- Svekrva je kao Vegeta, u sve se miješa.

- Budalu ne treba tražiti, sama se javi.

- Nisi beskoristan ako možeš koristiti kao loš primjer.

- Teško poslu koji mene čeka.

- Izdržite još malo, nećete još dugo.

- Ko hrče spava, ko ne spava čuje hrkanje.

- Bolje izdati knjigu nego prijatelja.

- Što si veće govno manje su šanse da te nagaze.

- Ko s višeg padne, više se i udari.

- Živi pošteno i pazi da te ne uhvate.

- Ako vam je ostalo išta od plaće, znaći niste nešto platili.

- Dole oni živio ja.

- Bolje živjeti 100 kao milioner, nego 7 dana u bijedi.

- Nikada se ne predaji, osim kad moraš.

- Nije lako biti muškarac, mnogi su odustali.

- Imam 50 godina. Velikim odricanjem i treningom izgledam kao da mi je 49.

- Djeca su naše najveće bogatstvo. I ove godine se očekuje dobar izvoz.

- Što ne mogu dohvatiti dok ležim, i ne treba mi.

- Ko nema para bez njega se može.

- Svako zlo se vraća, zato činite dobro ono se ne vraća.

- Jedna lasta ne čini proljeće, a kamo li dvije.

- Sretoh nepismenog. Izgleda kao pismen, samo što vozi džip.

- Kad god odvojim nešto za crne dane, ti dani dođu za 10 minuta.

- Ko uči znaće, ko mulja imaće.

- Bilo je i većih problema pa ih nismo riješili.

- Pametan ući dok je živ. Glup zna sve od rođenja.

- Imam 50 godina. Velikim odricanjem i treningom izgledam kao da mi je 49.

- U životu kao i na suncu. Ko nije "namazan" izgori.

- Razmišljanje do sada nije nikoga ubilo, ali zašto riskirati.

Johan Volfgang Gete

Johan Volfgang Gete (Johann Wolfgang von Goethe) 1749. - 1832. je največi i najsvestraniji njemački književnik, filozof i naučnik. U svojoj mladosti se priključio književnom Sturm und Drang pokretu i sa svojim romanom Jadi mladog Vertera te dramom Faust pomogao njemačkoj i evropskoj književnosti da iz neo-klasicizma prijeđe u romantizam. Njegovo djelo obuhvata gotovo sve književne rodove. Poznat je i po svojim dostignućima na polju fizike i biologije koja će poslije poslužiti kao inspiracija za Darwinovu teoriju evolucije. Još za života postao je spomenik njemačkog klasičnog humanizma. Po Goetheu je 1932. Frankfurtski univerzitet preimenovan u Johann Wolfgang Goethe Univerzitet.

MISLI

- Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.

- Naše strasti su prave ptice feniksi: kad stara izgori, iz njenog pepela se odmah diže nova.

- Ne moramo posjećivati umobolnicu da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira.

- Nesreća oblikuje čovjeka i prisiljava ga da upozna samoga sebe.

- Nezahvalnost je ipak oznaka slabih. Ja još nikad nisam vidio da je pravi čovjek nezahvalan.

- Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna.

- Ništa tako moćno, tako snažno ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh.

- Pakost ne traži razlog, već samo uzroke.

- Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrome gotovo ništa.

- Plemenit čovjek privlači plemenite ljude i zna kako će da ih zadrži.

- Podcjenjivati neprijatelja prije smrti je glupost, poslije pobjede podlost.

- Podijeljena radost je udvostručena radost.

- Reci mi s kim se družiš pa ću ti reći ko si. Znam li čime se baviš, tad znam šta možeš postati.

- Sa znanjem raste i sumnja.

- Samo nas nedaće života uče da cijenimo dobar život.

- Samo se nikad ne daj navesti na prepirku! Mudri upadaju u neznanje kad se prepiru sa neznalicom.

- Slobodni ste ako vam je savjest čista.

- Sretan je i velik zaista samo onaj koji ne mora ni vladati ni pokoravati se da bi mogao nešto biti.

- Sretan je onaj kome je majka priroda dala ljepotu, jer ga ona svugdje preporučuje i on nigdje nije stranac.

- Svaka smjela ideja u početku izgleda kao ludost.

- Svako želi biti neko. Niko se ne želi potruditi oko toga.

- Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni.

- Teškoće rastu što se više približujemo cilju.

- Uvijek imamo dovoljno vremena ako ga koristimo pravilno.

- Vedrom se i svijet čini vedrim.

- Za stado, svakako, nije dobro ako mu je pastir – ovca.

- Zlato kupuje glas gomile, ali ti neće pribaviti ni jedno jedino srce.

- Život je najljepši pronalazak prirode, a smrt njena vještina, da što bolje iskoristimo život.

- Naime, tek ako suosjećamo, imamo čast o tomu govoriti.

- Jeste, ja sam samo bludeći putnik, gost i došljak na ovoj zemlji! A zar ste vi nešto više?

Ibn Haldun

Ibn Haldun je jedan od najvećih arapsko-islamskih mislilaca. Njegova misao iako nastala u evropskom srednjem vijeku i značajna je ne samo u povijesti islamske kulture i civilizacije nego i ljudske misli uopšte. Veličina Ibn Haldunovih djela je u njihovoj nepobitnoj originalnosti i njihovoj začudnoj aktuelnosti. Zivio je u 14 i 15 stoljecu. Njegovo najznacajnije dijelo je  Mukadima (El-Mukaddimah). U tom djelu je iznio brojne briljantne ideje o ekonomiji, politici, sociologiji, edukaciji i historiografiji. U njemu je iznio i određene gotove i generalne zakone kultura i društava. Također je utvrdio pravila za kritičku obradu historijskih izvora kako bi se njima dobili tačni podaci i precizna rekonstrukcija historije. El-Mukaddimah je dugo vremena slovila za najznačajniju i najbolju filozofiju historije ikada napisanu. Ibn Haldun se smatra jednim od utemeljitelja sociologije.

MISLI

                                                              

- Čovjek pripada grupi sa najvišim nivoem svijesti i omogućava mu da se najviše duhovno uzdigne od svih živih bića. Svi se rađamo sa istim potencijalom ali neko ostane na tome a neko dobaci na visoki stepen. 

- Svaka ljudska zajednica ovisi o osjećaju pripadnosti pojedinaca toj grupi. Kada je u pitanju mala zajednica onda se obićno osjećaj pripadnosti konstruiše oko krvne pripadnosti. Članovi jedne porodice imaju snažnu potrebu da pomažu drugim članovima svoje porodice. Kod većih grupa, mora se pronaći neki drugih kohezivni faktor.

- Arapi su se kroz historiju veoma malo mješali sa ostalim narodima tako da je njihov osjećaj za pripadnost porodici bio na najvišem nivou od svih ljudi .

- Svaka grupa ima svog lidera. To je osoba koja je najbolja u onome šta se smatra kao vrijedno unutar iste. Vrijednosti ovise o prošlim generacijama i onome što je ostalo poznato iza njih.

- Plemstvo je živa kategorija samo je promijenila oblik. Prirodno plemstvo ima onaj član grupe koji je najbolji u onome šta grupa promoviše kao vrijednost. Što je grupa izloženija iskušenjima tih vrijednosti, to je plemićki autoritet prirodniji. 

- Kada se čovjek odvoji od prirode onda počne usvajati druge vrijednosti i one postaju sve više i više virtuelne i plemićki status se počinje u konačnici bazirati na lažnim vrijednostima.

- Kada u selo dođe medvjed onda tu nema šta mnogo filozofirati. Onaj ko je u stanju otjerati medvjeda i zaštititi selo on po automatizmu ostvaruje vrijednosti koje seljani vrednuju. On je pokazao hrabrost i kada god u budućnosti dođe sličan problem, od njega će se očekivati da prvi reaguje. Njegov plemićki autoritet (očekivanje sela da prvi reaguje ispravno) se bazira na nečemu stvarnom. Ili si izašao pred medvjeda ili si se sakrio. Tu ne možeš folirati. 

- Kada grupa postane veća i kada se uloge unutar grupe podijele onda će se plemićki autoritet sve više bazirati na imaginarnim vrijednostima. 

-U primitivnim grupama plemićki autoritet bazira na stvarnim vrijednostima a u razvijenim grupama se bazira na imaginarnim vrijednostima.

- Prestiž kojeg ostvari određeni član grupe može maksimalno trajati četiri generacije. Prva generacija je onaj ko ga je ostvario. Druga generacija tj njegova djeca su živi svjedoci borbe ali ipak nisu uložili isti trud, oni su na nižem nivou od prve generacije. Treća generacija tj unuci, nastoje imitirati prvu generaciju jer sve što oni znaju o njenom uspjehu dolazi iz priča. Ako neka generacija uspije prenijeti neki mit o svojim djedovima onda se prestiž iste može prenijeti i na četvrtu generaciju ali tu se priča završava.

- Kada jedna grupa sa plemićkim statusom počne gubiti plemićki autoritet onda se javljaju podgrupe sa novim idejama i novim strujama koje malo po malo proizvode novi osjećaj pripadnosti sve dok ne prestignu vladajuće. Na taj način dolazi do smjene plemićkog autoriteta.

- Kada vladajuća dinastija nema pravog konkurenta i kada su svi "podčinjeni" zadovoljni prestaje pravljenje podgrupa pošto niko nema stvarnu potrebu da mijenja sistem koji je dobar. 

- Čim imaš blagostanje i nedostatak tegobnih iskušenja nestaje potreba sa osjećajem pripadnosti jer je osjećaj pripadnosti primarno vezan za opasnost i prilazak grupi zbog zaštite.  

- Ako je grupa izložena autsajderima te ako živi u blagostanju, njihov osjećaj pripadnosti će sve više blijediti a to će postojećim liderima oduzeti plemićki status.

- Postojanje plemićkog autoriteta u nekoj grupi je znak da je grupa prirodna. Čim grupa izgubi prirodnog lidera ona postaje izložena vanjskim uticajima.

Nepodnošljivi tipovi ljudi

Postoje mnogi izvori negativnosti u našim životima. Ponekad su okolnosti daleko od savršenih i mi postajemo nesretni i depresivni, osjećamo kao da nema izlaza. U takvoj situaciji, važno je imati na umu da stvari ipak postanu bolje, te da vi imate moć preokrenuti vaš život. Možete početi uklanjanjem toksičnih ljudi iz vašeg života.

Ovo su tipovi ljudi koji truju vaš život:

Ljudi koji šire negativnost.

Je li netko tko vam je blizak uvijek ljut, ogorčen i nesretan? Ako je tako, vjerojatno možete osjetiti kako siše život iz vas namećući vam svoju negativnost i pesimizam. Kada ste s ljudima koji se žale 24/7 i uvijek vide život kao polupraznu čašu, ne samo da to nije zabavno, već je i opasno za vas. Ako se prečesto družite s tim ljudima, vjerojatno ćete i vi usvojiti negativno razmišljanje ili čak postati deprimirani. A svi znamo koliko je važno usredotočiti se na pozitivne stvari kako bi iste i privukli u naše živote.

Ljudi koji vas cijelo vrijeme kritiziraju.

Oni mogu početi s malim stvarima, na primjer, mogu istaknuti kako im se ne sviđaju vaše cipele ili vaša frizura, ali uskoro će prijeći na kritiziranje stvari za koje vi osjećate veliku strast. Trebate ljude u vašem životu koji vam mogu reći istinu i upozoriti vas ako radite nešto krivo, ali ne trebate ljude koji će vas neprestano kritizirati i ponižavati. Nikada se nećete osjećati slobodno i ugodno kada ste u društvu takvih ljudi, niti ćete moći biti ono što vi stvarno jeste, a ako ne možete biti ono što uistinu jeste, zašto bi uopće i bili s njima?

Ljudi koji troše vaše vrijeme.

U redu je provoditi mnogo vremena s tim posebnim ljudima u vašem životu. No, ponekad postoje ljudi koji jednostavno stalno žele našu pažnju samo zbog dobivanja pažnje. Oni vam ne pomažu u razvoju i rastu, oni samo troše vaše vrijeme. Nemojte im to dopustiti.

Ljubomorni ljudi.

Naravno, ponekad je lijepo znati kako je netko malo ljubomoran, jer se tada osjećate još bolje zbog svog uspjeha. No, neki ljudi su stalno ljubomorni, nikada nisu sretni s onim što imaju i nikada neće biti sretni kada vam se dobre stvari dogode. Takvi ljudi stalno šalju negativne vibracije iz zavisti, jer iz njihove točke gledišta – dobra stvar koja se dogodila vama - trebala se dogoditi njima. Želite se okružiti s ljudima koji će vas podržati i koji će vam pomoći da krenete naprijed.

Ljudi koji izigravaju žrtvu.

To su ljudi koji uvijek pronalaze krivca za neuspjehe u životu ili njihove pogreške. Oni ne žele preuzeti odgovornost, a prije ili kasnije okriviti će i vas. Takve ljude je ponekad teško prepoznati. Najprije ćete suosjećati s njihovim problemima i pokušat ćete  im pomoći. No, njihova “potrebitost” nikada neće proći. I zbog takvih ljudi ćete zaboraviti vidjeti teška vremena kao priliku za učenje i rast. Uskoro ćete se uhvatiti kako okrivljujete okolnosti i ne činite ništa da ih promijenite, niti mijenjate vaš stav.

Ljudi koji ne mare za vas.

Ovo se može činiti očigledno, ali na žalost, mnogi od nas se druže s osobama koje uopće nije briga za nas. Možda je to zato što nismo spremni otpustiti ih iz života ili zbog toga što se nadamo kako će se nešto promijeniti, ali zapravo ne postoji razlog da nekoga imamo u svom životu, ako ta osoba nije zainteresirana za to.

Egoistični ljudi.

Tu su i ljudi koji se samo pretvaraju da brinu o vama. No, prije ili kasnije, sve se svede na njih. Dakle, ako provodite mnogo vremena s nekim, samo budite sigurni da ta osoba, osim što „uzima“, vam nešto i „daje“ zauzvrat. Ukoliko to nije slučaj, ne isplati se.

Ljudi koji vas uvijek razočaravaju.

Nitko od nas nije savršen. Svi griješimo i svi možemo ponekad biti negativni, kritični, sebični ili ljubomorni. I to je u redu. Svi smo mi ljudi. Ali bitno je da smo spremni raditi na sebi, rasti i truditi se da postanemo bolji ljudi. Ali ako postoji netko u vašem životu tko nije voljan to učiniti, vrijeme je da se oslobodite te osobe. Morate prestati dopuštati istim ljudima da vas iznova i iznova povrjeđuju i razočaravaju.

Dakle, što još možete učiniti kako bi poboljšali vaš život?

Prvi korak je riješiti se negativne okoline. No, ono što je još važnije, trebali bi ostati pozitivni. Promijenite negativno razmišljanje i oslobodite se ograničavajućih uvjerenja.

Franc Šubert

Franc Šubert (Franz Shubert) je rođen 1797. godine u Lihtenthalu kraj Beča kao sin učitelja, pa je i sam u početku radio kao pomoćni učitelj na očevoj školi. U dobi od 21. godinu napušta učiteljsko zvanje za koje nije imao ni dovoljno volje, ni sposobnosti i otada živi u slobodnom zvanju umjetnika, često vrlo oskudno. Bio je središnja ličnost kruga vjernih prijatelja kojemu su pripadali i mnogi drugi istaknuti umjetnici, književnici, pjesnici, slikari, pjevači i kipari. Umro je sa samo 30 godina, a za to kratko vrijeme stvorio je nevjerojatno mnogo djela koja otmjenom jednostavnošću melodije i dotada nepoznatom harmonijskom pratnjom ukazuju i utiru put ostalim romantičarima 19. vijeka.

Šubertovu slavu pronosi više od 600 solo pjesama uz klavirsku pratnju (Serenada, Ružica u gaju, Ciklus o lijepoj mlinarici, Zimsko putovanje i mnoge druge), klavirske kompozicije, sonate, četveroručna djela, dva klavirska trija, 14 gudačkih kvarteta, poznati Kvintet Pastrva, osam simfonija, mise i zborske pjesme. 

Komponovao je neobičnom brzinom kao u nekoj stvaralačkoj groznici. Pjesme je komponovao obično na tekstove priznatih pjesnika: Goethe, Heine, Müller i drugih. Znao je i do pet pjesama dovršiti preko dana, a navečer bi ih ponio u društvo prijatelja. Kada bi Šubertu prijatelji čestitali i burno pljeskali, znao je samo reći: I sam se nadam da će jednom nešto biti od mene.

Na vrhuncu njegovog kreativnog stvaralaštva teško je obolio, a umire dva mjeseca prije svog 31. rođendana 1828.godine. Njegova muzika nadahnjuje i danas, a njegov senzibilan romantičarski duh progovara kroz njegove solo pjesme. Vjerojatno je najljepša upravo slavna Serenada (Ständchen) koju možemo opisati i kao savršenu sinesteziju ljubavnog pjesničkog teksta i romantične Šubertove muzike nadahnute mladošću.

Serenada

Moja pjesma te tiho zove  

Kroz mjesečinom obasjanu noć;
Dolje u mirni gaj,
Dođi k meni, ljubavi moja!
Vani na mjesečini,
U krošnjama šapuće vjetar.
Pogleda zlih izdajnika,
ne boj se ti, ljubavi moja.
Čuješ li kako slavuji poju?
Ah, ti si ta koju zovu,
Sa slatkim zvukom njihova pjeva,
ljubavi, zovu te za me.
Oni razumiju srca čežnju,
znaju ljubavi bol,
Svako srce umiruju
srebrnim svojim pjevom.
Neka dirnu i tvoje srce,
ljubavi, poslušaj me!
Dršćući od tjeskobe te čekam!
Dođi, usreći me!

Morgan Frimen - životne mudrosti

Morgan Frimen (Morgan Freeman), jedan od najpopularnijih i najcjenjenijih glumaca u Holivudu. Pokušao je mnogo puta da postane glumac u mlađim godinama, ali nije uspio. Tek u 50-tim godinama napravio je veliki pomak u svojoj karijeri.  Iako je to kasniji uspjeh, to nije nešto na što je ogorčen. Uspjeh dolazi, kada dođe, rekao je Morgan Frimen i dodao: “Imao sam karijeru 30 godina, to nije tako loše. Često mislim da sam imao sreće. Da sam imao tako veliki uspjeh ranije, vjerovatno bih sagorio veoma lako u tom uspjehu“.

Ovo su neke od njegovih najboljih misli:

- Moram sebe da podsjetim da nekim pticama nije mjesto u kavezu. Njihovo perje previše sija. I kada odlete, dio vas koji zna da je pobijedio onog trenutka kada ih je zatvorio, se u stvari raduje.

- Najbolji način da zagarantujete gubitak je da odustanete.

- Kada ste napravili svoj izbor, proviđenje je vaš vodič. Dobro, loše ili osrednje. Vaša sudbina leži u tome.

- Mi ljudi smo više zabrinuti o tome šta imamo nego o tome šta mi jesmo.

- Uvijek kažem djeci, ako padnu dole, ljudi će uvijek ići preko njih. Ali ako nastave da se penju, ako nastave, neko će uvijek, uvijek pružiti ruku. Uvijek. Ali moraju da nastave da se penju, stopala moraju da se kreću.

- Ja mogu reći da je život bio dobar prema meni. Bio je dobar i sada je isto. Zato mislim da je moj zadatak da budem dobar prema njemu. Kako biti dobar prema životu? Živi ga.

- Učite kako da postignete mir, da budete mirni i da se život desi – ta mirnoća sjaji.

- Neka mjesta su tako lijepa da nikada ne bi imao nešto protiv da se vratiš u njih, dok su neka tako loša da se nikada u njih ne bi vratio.

- Bilo je osjećanja koja je trebalo prešutjeti i bilo je ljudi koje nikad nije trebalo voljeti.

Pusti pogrešne ljude da odu

Kažu da najveća sreća i najveća patnja na ovom svijetu proizlaze iz odnosa. Čovjek može biti vrlo uspješan i imućan, ali ako ima nezdrave odnose, on neće biti sretan. Zdravi odnosi su postignuća. Oni zahtijevaju posvećenost i rad, ali i dvoje ljudi koji su spremni naći se na sredini i uložiti neophodni trud. Donosimo nekoliko svijeta koji vam mogu pomoći u odnosima sa drugim ljudima.

Izliječite stare rane opraštanjem.

U svakom trenutku svog života mi rastemo ili trunemo – čak je i vaše fizičko zdravlje, izbor, ne sudbina. Umjetnost održavanja sreće u životu i odnosima se temelji na finom balansiranju onoga za što se držimo i onoga što otpuštamo. Istina, ponekad će nas ljudi kojima vjerujemo (uključujući i nas same) povrijediti. To ponekad ne možemo izbjeći, ali naš je izbor hoćemo li se zbog toga uvijek osjećati jadno. Oprost je lijek. Moramo napustiti ono što je iza nas da bismo bili u stanju prihvatiti ono dobro što nas očekuje.

Priznajte kad pogriješite.

Iskreno srce je početak svega što je dobro u ovom svijetu. Najčasniji ljudi nisu oni koji nikad ne griješe, već oni koji priznaju kad pogriješe, a nakon toga daju sve od sebe da to isprave. Iskrenost vam neće uvijek donijeti puno prijatelja i obožavatelja, ali će uvijek zadržati one prave u vašem životu.

Prestanite tračati i počnite komunicirati.

Evo jedan dobar savjet: Ako nešto ne možete reći nekome u lice, ne biste to trebali govoriti iza njegovih leđa. Kao što je Eleanor Roosevelt jednom izjavila: “Veliki umovi raspravljaju o idejama, prosječni raspravljaju o događajima, a mali raspravljaju o ljudima.” Život je prekratak da bismo ga trošili na razgovor o ljudima, ogovaranje, tračanje i rasplamsavanje nevolja koje nemaju nikakvu vrijednost. Ako ne znate, upitajte. Ako se ne slažete, recite to. Ako vam se ne sviđa, progovorite. Ali nikada nemojte prosuđivati ljude iza njihovih leđa.

Dajte drugima prostora da donesu vlastite odluke.

Prestanite suditi drugima prema vašoj vlastitoj prošlosti. Nikad nemojte djelovati, suditi drugima i tretirati ih kao da ih poznajete bolje nego što oni poznaju sebe. Oni žive drugačiji život od vašeg. Nešto što je dobro za jednu osobu ne mora biti dobro za drugu. Nešto što je loše za jednu osobu može promijeniti život druge osobe na bolje. Dozvolite ljudima u svom životu da naprave svoje pogreške i da donesu vlastite odluke.

Radite stvari koje Vas čine sretnima.

Ako želite probuditi sreću u nekom odnosu, počnite s življenjem života koji vas usrećuje i onda tom srećom ozračite vaš odnos. Ako želite eliminirati patnju iz odnosa, počnite s eliminiranjem svojih mračnih i negativnih dijelova, a onda zračite svoju pozitivnost na odnos. Najveća snaga koju imate u ovom životu je snaga vlastite samotransformacije. Sva pozitivna promjena koju tražite u odnosu počinje onim koga vidite u ogledalu.

Vašim voljenima svakodnevno, malim stvarima, pokazujte svoju ljubaznost.

Ezop je jednom rekao: “Nijedan čin ljubaznosti, koliko god mali bio, nikada nije uzaludan.” Ništa nije bliže istini. Uvijek budite ljubazniji nego što je to potrebno. Nikada ne znate kroz što netko prolazi. Ponekad trebate biti ljubazni prema nekome, ne zato što su oni dobri, već zato što ste vi. Prečesto podcjenjujemo moć dodira, osmjeha, lijepe riječi, pažljivog uha, iskrenog komplimenta ili najsitnijeg čina brige, koji svi maju potencijal da promijene nečiji život.

Recite manje kad je manje više.

Potrebna je određena doza hrabrosti kako biste ustali i progovorili, ali je potrebno čak i više hrabrosti da biste otvorili svoj um i slušali. Obratite pažnju i budite dobar slušač. Vaše vas uši nikada neće dovesti u nepriliku. Ljudi u vašem životu često imaju potrebnu za pažljivim uhom nego za snažnim glasom. I nemojte slušati s namjerom da odgovorite; slušajte što je izgovoreno s namjerom razumijevanja. Vi ste toliko lijepi koliko ljubavi dajete i mudri ste poput tišine koju ostavite iza sebe.

Neka vaša ljubav bude jača od vašeg straha.

Voljenjem nikada ne gubite; gubite suzdržavanjem. Nijedan odnos nije nemoguć osim ako mu odbijete dati priliku. Ljubav znači dati nekome priliku da vas povrijedi, vjerujući im da to neće učiniti. Bez tog povjerenja, odnos ne može preživjeti. Ne možete samo vjerovati onome čega se bojite kod drugih; trebate vjerovati u njihovo povjerenje. Ako želite ikada imati nekoga tko vam vjeruje, morate osjećati da i vi njima možete vjerovati.

Prihvati, ne očekuj.

Bezuvjetno prihvaćanje je nešto što tražimo, ali rijetko nudimo. Zapamtite, ljudi nikada ne rade nešto što nije njihov karakter. Možda mogu učiniti neke stvari koje su izvan vaših očekivanja, ali ono što oni rade otkriva ono što oni jesu. Nemojte nikada nametati svoja očekivanja drugima, osim očekivanja da oni budu upravo ono što jesu. Ono što oni jesu nije ono što govore ili ono što vi očekujete, već ono kakvim se otkriju. Ili ćete ih prihvatiti kakvi jesu ili nastavite bez njih.

Pustite pogrešne da odu.

Budite svjesni svoje vrijednosti. Kada svoje vrijeme pružate nekome tko vas ne poštuje, vi predajete djeliće svojeg srca koje nikada nećete dobiti natrag. Svi propali odnosi bole, ali izgubiti nekoga tko vas ne cijeni i ne poštuje nije gubitak, već dobitak. Neki ljudi privremeno dođu u vaš život samo kako bi vas nečemu naučili. Dođu i odu, ali vas nauče nečemu bitnom. Savršeno je u redu to što oni više nisu u vašem životu. Sada imate više vremena da se fokusirate na odnose koji su vam zaista vrijedni.

Zapamtite, čak i najzdraviji odnosi imaju mane. Na zdravlje odnosa nemojte gledati crno-bijelo. Prihvatite činjenicu da će uvijek biti poteškoća, ali se još uvijek možete usredotočiti na dobro. Umjesto da neprestano tražite znakove onoga što u vašem odnosu ne funkcioniram potražite znakove onoga što je dobro i to koristite kao solidan temelj na kojem ćete izgraditi ostalo.

Lav Nikolajevič Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj (1828. - 1910.), je rođen kao četvrto od petero djece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova porodica je bila plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. vijeku. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene. Roditelji su mu umrli još dok bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga je taj gubitak roditelja potakao na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prva njegova izdana književna djela su bila trilogija Djetinjstvo, Dječaštvo i Mladost. Njegova najpoznatija djela su Rat i mir, Gospodar i sluga i Ana Karenjina.

MISLI

- Daj više odmora jeziku nego rukama.

- Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

- Govori samo o onome što ti je jasno, inače šuti.

- Lična sreća nije moguća izvan društva, kao što život biljke nije moguć ako je istrgnuta iz zemlje i bačena na besplodni pijesak.

- Ljudi se dijele u dvije vrste: jedni prvo misle, a zatim govore i rade, drugi prvo govore i rade, a tek zatim misle.

- Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.

- Ne treba se stidjeti nikakvog posla, pa ni najodvratnijeg; treba se stidjeti samo besposlenog života.

- Ne uznemiruj nikad drugoga onim što možeš sam da uradiš.

- Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi.

- Nikad ne slušajte one koji loše govore o drugima, a dobro o vama.

- Samo ona tačka u kojoj se sastaju prošlo i buduće. Eto, u toj tački je sav naš život.

- Plod niče iz sjemena, a djela iz misli.

- Prava naslada nije u tome da nađeš istinu, već da je tražiš.

- Prava snaga čovjeka nije u nagonima već u nepokolebljivoj, spokojnoj težnji prema dobru koje čovjek određuje u mislima, izražava u riječima, i sprovodi u djelima.

- Prestani govoriti onoga trenutka kad primjetiš da se sam uzrujavaš ili da to čini onaj kome govoriš.

- Razum me nije ničemu naučio; sve što znam otkrilo mi je srce.

- Rijetko ćeš se pokajati zbog onoga što si prešutio, a veoma često ćeš se pokajati zbog onoga što si kazao, i još češće bi se kajao kada bi znao sve posljedice svojih riječi.

- Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.

- Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.

- U šahu, kao u životu, primjećujemo svoje greške tek kada se drugi njima okoriste.

- Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše.

- Većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se oni sami ne pridržavaju.

- Vrijeme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.

- Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.

- Zloba ljudska uvijek polazi od nemoći.

- Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.

Trošim, dakle postojim

Država može da štiti kapital ili može da štiti čovjeka, ideja u kojoj bi radila obje stvari, čak ni teoretski, nije moguća. Kapital potire čovjeka, potire ljudskost, te samim tim „vlada birana iz naroda i za narod“, kako bi rekao američki ustav, teoretski ne bi mogla da se bavi zaštitom kapitala. Demokratija i kapitalizam nemaju između sebe znak jednakosti.

Podstičući konkurenciju i kompeticiju, kapitalizam iz korpusa društvenog sistema vrijednosti izbacuje solidarnost i empatiju kao moralne imperative, prebacujući ih u sferu ličnog izbora i uglavnom ih promatrajući kao „neodgovorne, slabe, bolećive i glupe“. Podsticanjem tzv. „individualizma“, zapravo vrši amnestiju od vlastite odgovornosti za sebičluk, samoživost i bezobzirnost. Prepušteni isključivo zakonskoj regulativi, a sa izmaknutom moralnom stolicom, dobijamo sistem u kome je dozvoljeno sve u čemu te ne uhvate, a ako te i uhvate, otkupićes svoju ponovnu priliku da nastaviš.

Društvo bez empatije i solidarnosti kao moralnih imperativa, biva svedeno na potrošačko društvo u kome se ljudskost mjeri potrošnjom, a što, u krajnjoj instanci, proizvodi društvo potrošača, umjesto ljudskog društva. Socijalni status zavisi isključivo i jedino od količine potrošnje. Što je ona veća, to je i socijalani status viši. Samim tim, čovjek koji je zamijenjen za potrošača, dolazi u situaciju da i svoja ljudska prava ostvaruje u onoj mjeri u kojoj troši. Ukoliko ste gay, lezbo, crnac, Rom… šta god, nikada nećete imati problem sa svojim ljudskim pravima, sve dok živite u određenom dijelu grada, u vili, vozite skupa kola, imate private jet, plaćate skupa odjela, visoke račune, obezbjeđenje itd…

Nivo vaše potrošnje upravo je srazmjeran sa nivoom vaših prava. 

„Kapitalizam sa ljudskim licem“ je nemoguć poduhvat na isti način na koji je nemoguće da moderna „demokratija“ koja zavisi isključivo od količine novca, bude ogledalo volje i dobrobiti svakog pojedinca i zajednice. Jedino ako idemo sa idejom da nam svima bude bolje, zajedno, solidarno i empatično, imamo šansu da ostvarimo i ličnu slobodu. Lična sloboda leži u izboru za nešto, kreativnom odnosu prema sebi i prema društvu, a ne u podsticanju sebičluka, lakomosti i alavosti.

Nepostojanje moralnog imperativa solidarnosti i empatije otvara neslućene mogućnosti koje, na žalost, gledamo oko sebe.

Vladimir Greblaher

Georg Fridrih Hendl

Georg Fridrih Hendl (Georg Friedrich Händel) je njemački  kompozitor iz doba baroka. Rođen je 1685. godine u Halleu, iste godine kad i Johann Sebastian Bach i Domenico Scarlatti. Najvažniji dio svog muzičkog obrazovanja dobio je u Italiji prije preseljenja u London gdje je postao naturalizovani britanski građanin. 

Veliki dio života proveo je u Velikoj Britaniji i komponovao je mnoge opere, končerta i oratorije. Bio je pod snažnim uticajem tehnika velikih kompozitora italijanskog baroka i polifonijske horske tradicije iz srednje Njemačke. Najpoznatija njegova djela su: Vodena muzika, Muzika za svečani vatromet i Mesija. Bio je uticajan na njegove nasljednike kao što su Haydn, Mozart i Beethoven. Učio je muziku najprije bez privole oca, liječnika-hirurga koji je želio da mu se sin posveti studiju prava. Kasnije se po želji majke ipak muzički obrazovao i to kod oguljaša Zachowa, vrsnog muzičara. Svoju je neobičnu muzičku nadarenost dokazao prvi put sa 8 godina kada je svojim slobodnim preludiranjem na orguljama zadivio sve prisutne. Poslije očeve smrti odlazi za člana operskog orkestra u Hamburg. 

Sa 19. godina napisao je svoju prvu operu. u dvadesetoj i prvoj godini života odlazi u Italiju gdje se tokom tri godine još više usavršio u komponovanju. Nakon kratkog zadržavanja u Hannoveru preselio se u London gdje je ostao do smrti, vršeći dužnost direktora opere i komponujući. I on je, poput Bacha, potkraj života oslijepio i kao slijepac diktirao svoje kompozicije. Za razliku od Bacha, mnogo je putovao i obišao sve velike muzičke centre Evrope. Umro je 1759. godine u Londonu. 

Koliko je Hendl značajan kompozitor, najbolje potvrđujei ova Beethovenova konstatacija: Hendl je majstor nad majstorima. Ugledajte se na njega, svi kompozitori svijeta, i naučite sa malo sredstava postizati najveće učinke. 

Vilijam Fokner

Vilijam Fokner (William Faulkner) 1897. - 1962. je američki prozaik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Po mnogim sudovima najveći američki romanopisac, i jedan od najvećih svjetskih prozaika uopće. Njegovo djelo karakteriše dominantna tragiko-ironijska vizija života u kojoj vlada usud (kob). To djelo, koje istražuje ponore zla i nepodnošljive situacije (ludilo, incest, umorstvo, masakriranje, silovanje, linč, bratoubistvo, čedomorstvo), istovremeno je afirmacija ljudskosti i stoičkog humanizma izraženog u vrlinama kao što su: hrabrost, saučešće, ponos, ljubav, čast i žrtva. Foknerov uticaj na svjetsku književnost je veoma velik i američka, zapadnoevropska i latinoamerička literatura su nezamislive bez njega.

MISLI

- Čitati, čitati, čitati.

- Mnogi su hrabri tek onda kad ne vide drugi izlaz.

- Onaj koji najmanje zna, iznosi pretpostavke s najvećim uvjerenjem.

- Ljudski um je kao padobran: radi samo kad je otvoren.

- Ljubav i patnja su ista stvar, vrijednost ljubavi je iznos onoga što moraš platiti za nju, ako je dobiješ jeftino prevario si samog sebe.

- Čovjek je jedino živo biće koje može da pocrveni i jedino koje za to ima razloga.

- Kada bih mogao da biram da iskusim bol ili ništa, izabrao bih bol.

- Ne voli se zbog, voli se uprkos, ne zbog vrlina, već uprkos manama.

- Slobodni smo ne kada pričamo o slobodi, već kada je praktikujemo.

- Satovi ubijaju vrijeme...vrijeme je mrtvo u onom trenutku kada ga kazaljke otkucaju. 

- Vrijeme oživi jedino kada satovi stanu.

- Ne plaši se da podržiš iskrenost, istinu i suosjećanje i usprotiviš se nepravdi, laži i

pohlepi. Kada bi ljudi ovako postupali, promijenio bi se svijet.

- Ne možeš se otisnuti u nove horizonte, sve dok iz vida ne izgubiš obalu.

Nacionalni spomenici Skopaljske doline

Promocija publikacije „Nacionalni spomenici Skopaljske doline“ je održana dana 30. maja 2026. godine u Kristalnoj sali u Bugojnu

Publikacija je nastala kao zajednički rad profesora i učenika tri srednje škole iz Skopaljske doline. Riječ je o projektu koji su realizovali učenici i nastavnici Mješovite srednje škole „Gimnazija Bugojno“, Mješovite srednje škole „Gornji Vakuf“ i Mješovite srednje škole „Donji Vakuf“, uz interdisciplinarni pristup koji je obuhvatio istraživački, pedagoški i terenski rad.

Publikacija sistematski obrađuje nacionalne spomenike na području općina Donji Vakuf, Bugojno i Gornji Vakuf–Uskoplje, prikazujući njihov razvojni kontinuitet od prahistorije do savremenog doba. Materijali su prikupljeni iz relevantnih institucija i naučnih izvora, dok su fotografije i terenski zapisi rezultat rada učenika i saradnje sa lokalnim zajednicama i Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine. Značajan doprinos projektu dala je i saradnja sa Prirodno-matematičkim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, gdje je izrađena karta razmještaja nacionalnih spomenika Skopaljske doline.

Publikacija je prevedena na engleski i njemački jezik, čime je omogućena i međunarodna dostupnost.

Izdavač je Turistička zajednica Srednjobosanskog kantona, u saradnji sa Mješovita srednja škola Gimnazija Bugojno, dok su recenzenti Robert Dacešin i Miroslav Matošević.

Projekat je realizovan uz podršku brojnih institucija, među kojima se posebno ističu Turistička zajednica SBK, ministarstva SBK, te općine Donji Vakuf i Gornji Vakuf–Uskoplje.